TAKOZVANI MUP SE DEFINITIVNO SAM DEKLARISAO KAO PRIVATNA BANDA
OBAVJEST PREDSJEDNIKU REPUBLIKE
Veza : “Dopis službe predsjednika 01-2-059-1414-1-20 od 13.05.2020.” koji je osim meni, sa prilozima dostavljen i MUP-u RS
 |
TAKOZVANI MUP SE DEFINITIVNO SAM DEKLARISAO KAO PRIVATNA BANDA |
Ovaj materijal će biti poslat i na službene mejlove, (ne poštom zbog opasnosti od zaraze) ministra, direktora policije, PU Bijeljina, SIPA i Tužilaštva BIH, kao dodatni materijal po prijavi za terorizam i druga krivična djela a čije počinioce štiti MUP Republike Srpske.
Osim mojih pismenih dopisa za MUP RS i materijala poslatog od strane Predsjednika RS, dokazi o teškim krivičnim djelima su proslijeđivani i iz drugih organa što se vidi iz dokumenata “Ministarstvo sigurnosti 13.10.2020.” te “Ministarstvo sigurnosti od 22.11.2019.” itd na šta naravno, MUP nastavlja sa prikrivanjem zločinaca u svojim redovima.
Iako osim prava na pravično suđenje, postoje i zakon o slobodi pristupa informacijama i zakon o zabrani diskriminacije, MUP je odbio da mi preda traženi materijal, poslije mojih više usmenih zahtijeva a nije reagovao ni na pismeni dopis, koji sam im uputio po sugestiji postupajućeg sudije, za šta prilažem dokaz “Zahtjev i obavještenje MUP-u po osnovu prava iz ustava i zakona” kao i “Potvrde pošte o prijemu 11.09.2019.” o identičnom materijalu, upućenom nenadležnim organima, Tužilaštvu u Istočnom Sarajevu i sudu u Sokocu.
U pozadini svega je velika grupa pripadnika mafije od kojih ističem 4 pripadnika Sokolačog klana : inspektora Marković Dragoslava, načelnika sudske policije Danka Borovčanina, glavnog okružnog tužioca u Istočnom Sarajevu Rajka Čolovića te Luku Borovčanina, predsjednika suda u Sokocu.
Pomenuti mafijaški klan je učestvovao u ubistvu osmogodišnje djevojčice Ivone Bajo, prilikom šverca narkotika 23.07.2009. izvršenog sa područja Sarajeva u Bijeljinu, te su zbog dokaza koje sam otkrio o tome, odlučili da me ubiju i u tu svrhu montiraju nelegalni predmet u Istočnom Sarajevu, kako bi prikupljali podatke o meni i organizovali likvidaciju.
Zbog učešća u ovom zločinačkom planu, Visoko sudsko i tužilačko vijeće je smijenilo Rajka Čolovića, bivšeg glavnog okružnog tužioca u Istočnom Sarajevu, kao prvu osobu koja je formirala te nezakonite predmete o čemu sam obaviješten dopisom “UDT DI 009312 19 od 27.01.2020.”.
Iako je Visoko sudsko i tužilačko vijeće od njih tražilo mjesecima ranije, (Vstv 01-07-10-28-121-2018 od 30.07.2018.) da dostave dokaze o eventualnom prenosu nadležnosti, oni to nisu učinili te je poslije posljednjeg od njih “Vstv 014-07-10-28-181-2018 od 04.10.2018.” došlo do smjenjivanja Čolovića, pošto nije imao nikakvo adekvatno obrazloženje za izvršeni kriminal.
Sudija Malović je poslije upozorenja VSTV, dostavila “Sokolac sud odgovor od 03.10.2018.” iz koga se vidi da nema, ne samo rješenje o prenosu nadležnosti iz Vrhovnog suda, nego čak ni dokaz o prenosu nadležnosti iz OJTIS, što pokazuje da je postupala bez ikakvih odluka viših organa i eventualno asocira da je obmanuta od strane Čolovića i Borovčanina, njihovim lažnim tvrdnjama da rješenja o dodjeli nadležnosti postoje, što je ne opravdava ali treba uzeti u obzir jer bi za neposlušnost dovela u opasnost i svoj život, odnosno završila bi kao okružni tužilac Ninković ili Dijana Milić, nekoliko godina ranije.
Međutim sa druge strane, MUP Republike Srpske, krije kriminalce koji su u tome učestvovali, počev od inspektora Dejana Minića, koji je izvršio krivično djelo na moju štetu i naložio izvršenje više drugih krivičnih dijela, službenicima MUP-a a koga sam lično vidio, prije nego što je pobjegao u drugu prostoriju.
Osim pripadnika MUP-a, štite se i kriminalci Borovčanin Danko i Luka, zbog svog učešća u planiranju ubistva.
Koliko je u pitanju, opasna zločinačka organizacija može se zaključiti i iz dva dokumenta, konkretno mog dopisa “Poziv tužilaštvu na saradnju sa građanima” poslatog Tužilaštvu u Istočnom Sarajevu sa više postavljenih pitanja od kojih je najznačajnije to : “koji je tužilac 2015. otvorio ili zadužio nelegalni montirani predmet protiv mene”.
I druga postavljena pitanju su izuzetno bitna i praktično daju odgovore u istrazi, ko je sve učestvovao, kako i zbog čega, no samo nekoliko dana kasnije, jedan od tužilaca iz Istočnog Sarajeva gospodin Dragan Ninković je ubijen a javnosti je prezentovano “Saopštenje za javnost 30.06.2020.” da je navodno u pitanju samoubistvo.
Radi se o osobi, izuzetno dobro upoznatoj sa kriminalom, koji je godinama vršio bivši okružni tužilac Rajko Čolović i koji je mogao biti izuzetno opasan svjedok, kako protiv njega, tako i protiv ostalih pripadnika klana, posebno imajući u vidu da je u prethodnom periodu, nakon pokušaja likvidacije Slobodana Vasiljevića u Šekovićima, pohapšena jedna od grupa plaćenih ubica, koje je godinama štitio Čolović.
Priča koja je plasirana o samoubistvu je naravno obična laž i postavlja se pitanje, kako to da policija zna da je u pitanju “samoubistvo” tužioca, kao što su slagali i da se glavni republičko sanitarni inspektor Desimir Miljić, “objesio” pored rijeke, neposredno pred uvođenje vanrednog stanja. To je omogućilo Dodik Miloradu da nezakonito uvede vanredno stanje, bezočno ponižavajući sve institucije RS, povodom čega sam podneo krivičnu prijavu, (Javna krivična prijava za terorizam i više drugih krivičnih djela protiv organizirane grupe” objavljena i na internetu na web adresi “http://kriminaluvlasti.blogger.ba/arhiva/2020/05/20/4213067”) protiv njega, Radončića i ostalih a upravo je donesena odluka “120. sjednica Velikog vijeća Ustavnog suda Bosne i Hercegovine” kojom se mjere o zabrani kretanja i nošenju maski, proglašavaju za kršenje prava i diskriminaciju, što je jak argument za krivični postupak.
Sugerišem svakome koga je Dodik terorisao i prisiljavao da sprovodi njegove ludačke, satanske i kriminalne naloge da sastavi pismeno izjašnjenje za Tužilaštvo BIH i tako se deklariše kao svjedok protiv a ne saučesnik terorističke organizacije.
Ova “samoubistva” je MUP kao “jasno vidio i utvrdio” a o događajima, kada sam postavio pitanje za inspektora Dejana Minića poslije direktnog napada na moj život i prava te inspektora Marković Dragoslava i Stanka Stanišića, umiješanih u uklanjanje materijalog dokaza ubistva sa ubijene djevojčice, pranje dječjeg ruksaka benzinom i sakrivanje iz svih istražnih radnji, MUP ćuti i ne oglašava se.
Mnogo je takvih primjera a slučaj koji je najdirektnije povezan sa zločinima koje opisujem je “smrt” vlasnika Bobar grupe 30.09.2014. upravo na dan kada je bio krajnji rok za primjenu mjera, koje su naložene Bobar banci, nakon višegodišnjih kriminalnih radnji i pljačke stotina miliona maraka pod zaštitom Agencije za bankarstvo i Dodik Milorada.
U materijalu koji sam dostavio prije nekoliko mjeseci, nalazi se i izjašnjenje tužilaštva, gdje tužilac jasno kaže da ih MUP nije obavijestio o stanju u kome se nalazi materijlni dokaz a konkretno stanje je opisano u drugom dokumentu Osnovnog suda u Bijeljini.
Inspektor Marković Dragoslav, koji je vodio taj slučaj je u sadejstvu sa saučesnicima, krijumčarima iz Bobar grupe i Istočnog Sarajeva, uklonio materijalni dokaz sa ubijene djevojčice, pomogli su kamionu da pobjegne a onda kaiš istog ruksaka dvostruko presječenog predmetom, koji ubio djevojčicu, oprali su benzinom i sakrili kako bi prikrili ubistvo i krijumčarenje.
Potpuno isti slučaj je i sa napadom na mene, prilikom pokušaja ubistva, kada je inspektor Dejan Minić, kao pripadnik kriminalističke policije, učestvovao u pripremi likvidacije, te kada sam ga ugledao pobjegao je i do današnjeg dana, MUP štiti navedene službenike i prikriva pomenuta krivična djela.
A da je bivši glavni okružni tužilac Rajko Čolović, osnovano smijenjen sa dužnosti, dokaz je i dokument republičkog tužilaštva “RJT za OTIS iz predmeta T17 0 KT 0006630 15” iz koga se vidi da nije dobio nikakav predmet protiv mene u rad, nego naprotiv, dodjeljena im je moja krivična prijava protiv kriminalca Danka Borovčanin načelnika sudske policije i više drugih lica za sačinjavanje falsifikata sudskog rješenja, koju su potom sakrili te protiv mene montirali nelegalni predmet sa navedenim ciljem, prikupljanja podataka preko posebnih istražnih radnji, koje je vršio MUP da bi ih koristio za pripremu likvidacije.
Iz svega se vidi da je Rajko Čolović, zloupotrijebio svoj položaj i montirao nelegalni predmet no čak i da je dobio legalno rješenje Republičkog tužilaštva RS, time se ne dodijeljuje nadležnost nijednom sudu sa te teritorije i to može učiniti jedino Vrhovni sud Republike Srpske.
ZAKON O TUŽILAŠTVIMA REPUBLIKE SRPSKE : “Član 26.(1) Okružna tužilaštva su: 4. Okružno tužilaštvo u Istočnom Sarajevu za područje Okružnog suda u Istočnom Sarajevu.”
ZAKON O SUDOVIMA REPUBLIKE SRPSKE : “Član 26.(1) Osnovni sudovi su: m) Osnovni sud u Sokocu, za područje opština Sokolac, Istočni Stari Grad, Pale, Istočno Novo Sarajevo, Istočna Ilidža i Trnovo.
Član 35. Vrhovni sud naležan je da : e) odlučuje o prenošenju mjesne nadležnosti s jednog suda na drugi sud, kada je to određeno zakonom.”
Iz priloga “Vrhovni sud RS 118-0 SuI-18-000 176 od 14.06.2018.” se vidi da ne postoji nijedan predmet u kome sam stranka u postupku te je jasno da sam čak 3 mjeseca prije napada na mene i pokušaja likvidacije, imao sve dokaze o nelegalnosti postupka i umiješanosti pojedinih kriminalaca u pripremu likvidacije, što ih nije spriječilo da nastave sa tim. Čak sam dokaze o tome predočio sudiji pred sudom u Bijeljini u prisustvu pripadnika MUP-a a o čemu sam takođe obavjestio Tužilaštvo BIH, jer ta činjenica asocira da je likvidacija opasnog svjedoka protiv pripadnika klana bila prioritet za MUP.
Iz prethodno dostavljenog materijala je vidljivo da sam podatke o svemu ovome, tražio od MUP-a, još u januaru 2018. godine a o predmetu, koji su uklonili sa ubijene djevojčice i oprali benzinom tražio sam, još u martu 2011. na šta nikada nije odgovoreno.
Iz tih činjenica je potpuno jasno da je MUP Republike Srpske, imao moje dopise, gdje ih upozoravam da je djelovanje Tužilaštva u Istočnom Sarajevu nelegalno, kao i njihove “posebne istražne radnje” a pošto su ih nastavili i odbili mi dostaviti podatke to nedvosmisleno znači da su smišljeno i aktivno učestvovali u pripremi likvidacije.
To im nije prvi put, jer su još 2010. godine, pokrenuli montirane predmete protiv mene, lažno me optuživši, (“Lažno prijavljivanje krivičnog djela od strane mup-a” i “Odluka tužilaštva po lažnoj prijavi”) za “ugrožavanje sigurnosti” kako bi mogli aktivirati “posebne istražne radnje” i pripremiti moje ubistvo.
Iz tog dokumenta i odluke tužilaštva po toj prijavi je jasno da je u pitanju lažna prijava, što su pripadnici MUP-a vrlo dobro znali a u stvarnosti sam samo upozoravao sve pripadnike MUP-a i tužilaštva, (Obavjestenje o prikrivanju zločina) da se distanciraju od zločinaca, koji su učestvovali u ubistvu i prikrivanju ubistva djevojčice, što se može vidjeti u prilogu koji je iskorišten kao povod za prvo pokretanje posebnih istražnih radnji.
Na potpuno isti način, MUP je lažno optužio Milana Vukelića nekoliko godina ranije, prijećeno mu je ubistvom u prostorijama MUP-a, kao i meni a onda su ga raznijeli eksplozivom, ispred zgrade MUP-a, te evo već cijelih 13 godina, prikrivaju ubice, koji su izvršili taj monstruozni zločin.
Na moja pitanja inspektorima, zbog čega su me lažno prijavili, iako dobro znaju da nema nikakvog krivičnog djela, odgovarano mi je, da su “dobili takvu naredbu” bez navođenja imena od koga, što je u suprotnosti sa stavovima koje je izneo ministar, jasno govoreći da je policijski službenik dužan odbiti svaku nezakonitu naredbu što moraju znati i sami, odnosno u stvarnosti, smišljeno lažu i krše zakon.
No kako sam već pomenuo, za mene je potpuno svejedno koje je ime onoga, koji mi je prijetio, napavši me u zgradi PU Bijeljina, pokušao moje ubistvo ili izvršio bilo kakvo drugo krivično djelo na moju štetu, jer ako ga MUP štiti, onda je počinilac zločina kompletan MUP-u i za to su sami odgovorni.
Ovde se dakle ne radi samo o višemjesečnim i višegodišnjim pokušajima likvidacije, nego i o brutalnom kršenju više prava garantovanih ustavom, od čega je najznačajnije pravo iz člana 23, kojim se garantuje građanima da mogu tražiti i dobiti materijale, koji su državni organi, prikupljali o njima a koji se ne smiju koristiti ni za kakve druge svrhe, što je brutalno pogaženo time da se takvi podaci o mom kretanju, dostavljaju plaćenim ubicama.
Sa pravne strane, nešto viši aspekt svega su i obraćanja sudu u Strazburu, za šta sam prikupio dokaze da ih MUP presreće i krade, te mi dostavlja falsifikovane dopise, navodno iz suda u Strazburu.
Materijal koji je prema obavijesti “Pošta Srpske” nestao a u stvari je ukraden od strane MUP-a, sam elektronski poslao sestri u Cirih a odatle je poslije štampanja, poslat drugi put za Strazbur te je povratnica stigla nazad ali nakon toga nisam dobio nikakvo obaveštenje iz tog suda, što asocira da je veoma lako moguće, da je donesena odluka u moju korist, koju je MUP potom presreo, kao i sve druge i uništio.
Materijal o tome, sada neću prilagati jer je obiman pa na kraju, šaljem samo informaciju o posljednjoj odluci Ustavnog suda Bosne i Hercegovine “AP-1031-19” u moju korist iz koje se vidi da se konstatuju kršenja mojih prava.
Radi se o mojoj reakciji na izjavu pred kamerama, jednog od šefova mafije o uspostavljanju “crne knjige” i borbi njegovih saučesnika, protiv onih koji smo tu upisani, (Dodik najavio crnu knjigu) sa pojašnjenjem da to moraju uraditi.
TO JE JAVNA DIREKTNA NAREDBA JEDNOG OD ŠEFOVA, DRUGIM ČLANOVIMA MAFIJE DA ME UBIJU I NARAVNO NE SAMO MENE, NEGO I MNOGE DRUGE…
Pripadnici “Sokolačkog klana” i mafije unutar MUP-a, nisu dakle imali nikakve veze ni sa Republikom Srpskom ni sa zakonima, nego djeluju po ovoj javnoj instrukciji, jednog od šefova mafije i bez milosti likvidiraju protivnike.
Odluka ustavnog suda je donesena 10. novembra i još uvijek je nisam dobio ali je odmah objavljena u medijima, što sam u svom tekstu, nakon nekoliko dana opisao kao “jasan znak” narednih događaja.
Danas je već opšte poznato, da je dosadašnji predsjednik Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Milan Tegeltija, koji je godinama štitio kriminal, političko tajkunske mafije, podnio ostavku, nakon što je zatražena od strane uticajnih političara iz stranih zemalja.
Odmah nakon toga, dolazi Ministar inostranih poslova Rusije da bi primio vrijedan istorijski umjetnički predmet iz ruku pomenutog šefa mafije, te se otkriva kako je u pitanju ukradena ikona iz Ukrajine na šta se u tužilaštvu ekspresno otvara predmet.
Ako neko misli da je sve ovo samo slučajnost, to je njegov problem… neka samo misli, no ko god da je na vrhu mafijaške hobotnice, prikriva ubistvo osmogodišnje djevojčice Ivone Bajo i brojne pokušaje mog ubistva, neće jedini odgovarati za te zločine, nego i svi oni koji uporno pokušavaju ta teška krivična djela zataškati i pomoći počiniocima.
Republičko tužilaštvo Republike Srpske, Vrhovni sud i Predsjednik Republike, reagovali su na moje dopise i dokaze o teškim krivičnim djelima a kompletan MUP i dalje prikriva mafijaške klanove, što sve samo po sebi dovoljno govori o njima…
PRILOZI
Javne instrukcije policiji o pravilnom postupanju 29.07.2020.
|
UDT DI 009312 19 od 27.01.2020.
|
RJT za OTIS iz predmeta T17 0 KT 0006630 15
|
Zdenko Bajo |
